godine kao deo programa Kulturnog centra u Šapcu, prvi je i potpuno jedinstven projekat ove vrste ne samo u gradu, nego i u znatno širem okruženju. "Za razliku od konvencionalnih oblika prezentacije umetnosti, rezidencijalni programi se ne fokusiraju isključivo na rezultat, nego na proces stvaranja, i kao takvi, važan su izvor inspiracije i ličnog istraživanja umetnika. U tom procesu izmeštanja i
mobilnosti prelaze se granice i otvaraju kanali za razmenu informacija i mišljenja, grade dugoročne veze i partnerstva. Ona obogaćuju život kako lokalnih, tako i gostujućih umetnika, ali i lokalnu umetničku i kulturnu scenu. Veze koje se pritom uspostavljaju izlaze daleko izvan polja umetnosti i rada umetnika ili kulturnih radnika, te grade mrežu odnosa između umetnika i zajednice, organizatora u kulturi i publike, organizacija iz različitih sektora kao što su ekologija, ljudska prava i sl, lokalnih proizvođača, malih preduzeća i velikih kompanija, institucija, škola i sl. Drugim rečima, oni često utiču na izgradnju ili ponovno uspostavljanje veza između različitih delova društva, koje su nužne za zajedničko delovanje u cilju ostvarivanja pozitivnih promena u društvu i kulturi..." Prvi je i potpuno jedinstven program/projekat ove vrste na jednom širem kulturnom prostoru. Prethodile su mu Mišarska likovna kolonija, koja je sa dužim periodom stagnacije postojala sedamnaest godina i Radionica skulpture koja je realizovana 2015/16. Koncept ovako zamišljene umetničke rezidencije podrazumeva boravak (samo) jednog umetnika tokom godine i angažovanje svih neophodnih lokalnih resursa u službi stvaranja njegovog dela. Pored umetnika, institucije i grada, najvažniju ulogu u tom procesu ima lokalna privreda, odnosno, privatne kompanije koje se kao partneri uključuju u projekat, donirajući najčešće čitavu produkciju. Tako nastao umetnički rad potom nalazi svoje mesto u odgovarajućem javnom prostoru grada. Pokretač i kustos programa je istoričar umetnosti Filip Kovačević.